
Poziv apostola Mateja
Naslikan izmedju 1599. i 1600. za crkvu San Luidji dei Francezi u Rimu, gde je i danas. Snop svetla ulazi sa desne strane i deli sliku na dva dela. Sirok format, trazi zid od najmanje 120 cm.
Mikelandjelo Merizi da Karavadjo (1571-1610) promenio je slikarstvo tako sto je iz njega izbacio ravnomerno svetlo. Kod njega scena izlazi iz mraka, osvetljena kao pod reflektorom, i tu nema ukrasa ni pozadine.
Njegovi likovi su obicni ljudi sa ulice, cak i kada prikazuju svece. To je u njegovo vreme bilo skandalozno, a danas je razlog zasto slike deluju savremeno, gotovo fotografski.

Naslikan izmedju 1599. i 1600. za crkvu San Luidji dei Francezi u Rimu, gde je i danas. Snop svetla ulazi sa desne strane i deli sliku na dva dela. Sirok format, trazi zid od najmanje 120 cm.

Naslikana oko 1599, danas u Palati Barberini u Rimu. Prizor je surov i naslikan bez ublazavanja, pa nije motiv za dnevnu sobu nego za prostor u kome slika sme da bude glavna.

Naslikana oko 1597. na okruglom drvenom stitu presvucenom platnom, danas u Ufici galeriji u Firenci. Zbog okruglog formata na zidu deluje kao predmet, a ne kao slika, i najbolje stoji sama.








Karavadjo je radio u Rimu, pa posle tuce u kojoj je 1606. ubio coveka bezao je u Napulj, na Maltu i Siciliju. Umro je 1610, u tridesetdevetoj godini, na putu ka Rimu gde je cekao pomilovanje.
Njegov postupak se zove tenebrizam: jaka dijagonalna svetlost i pozadina koja se gubi u mraku. Uticao je na cele generacije, od Rembranta do savremene fotografije i filma. Na platnu njegove slike traze dobar zid i dobro svetlo, inace se detalji izgube.